Jučer sam s mamom gledala neki film, mislim da se zove «Brak i drugi poroci» tako nešto I sjedimo mi u foteljama, i ljuštimo kiki-riki(baš i ne volimo onaj slani kiki-riki iz vrećica), tako mi jedemo i gledamo kad odjednom
-GDJE RASTE KIKI-RIKI???-upitala sam.
-Pa, ne znam mo….
-Di?-nisam joj dala da završi-Na drveću, u grmu pod zemljom? Di?
-Pa rekla sam ti da, da ne znam.-tužno je priznala poraz.
U tren oka našla sam se u bratovoj sobi sa istim tim pitanjem….
-Gdje raste kiki-riki?
-Joj, kud si baš mene našla gnjavit-bio je ljut jer sam ga prekinula u učenju za današnji popravni-sa svojim idiotskim pitanjima!!!
-Pa samo mi reci da li znaš GDJE RASTE JEBENI KIKI-RIKI?
-Pa, ko sam ti ja enciklopedija, daj me pusti na miru…
Bila sam uporna, htjela sam znati gdje raste kiki-riki. Odlučno sam utrčala u kuhinju do tate koj je nešto kuhao…
-Tata, je li znaš di raste kiki-riki?-rekla sam blagim tonom.
-Ah! Kaj ja znam možda u..u …u Indiji.
-U Indiji?
-Pa, da…valjda.
-Dobro to je (valjda)područje gdje raste, ali mene zanima GDJE? A sa tim GDJE mislim, DI? Tj. na stablu, pod zemljom, u grmu, di?
-A to! To pitaj mamu.
A Isuse, je li ja zbilja potječem iz tako glupe obitelji ili je to stvarno teško pitanje. Ne znam što mi je došlo ali jednostavno sam htjela znat GDJE RASTE KIKI-RIKI??? Kada sam pomislila na baku, dobila sam tračak nade, jer je ona vrlo mudra žena, i jako pobožna. A pošto baka nije živjela sa nama u kući morala sam ju nazvat
-Tuuuu………Tuuuu…….Tuuuuu……
-Halo?-javila se moja baka.
-Ej, baka! Jesam te probudila?
-Ma nisi, molila sam se u krevetu.
-Aha! E baka jel ti možda znaš-procvrkutala sam –gdje raste kiki-riki?
Usljedio je kratki muk, ali onda je odgovorila.
-Ah! To ja teško pitanje…a zašto?
-Pa jednostavno, evo gledala sam film sa mamom i jele smo kiki-riki. Odjednom mi je to palo na pamet pa sam pitala mamu, ali ona nije znala….
Tako sam joj sve ispričala, kako sam pitala i Krunu(to je moj brat puno ime mu je Krunoslav), i tatu ali nitko nije znao…
-Joj, taj kruno. On je uvijek tako živčan, morat ću je porazgovarat s tim djetetom.
-A da. A sad je li znaš ili ne?
-Joj Lanice., hehe!-nasmijala se glasno ali kratko-To je stvarno teško pitanje, možda da pogledaš u encikopediju, tamo ti to sigurno piše, jer ja zbilja ne znam.
-Ah.-rekla sam razočarano-Onda ništa, ade bok! Pozdravi dedu, laku noć!
-Bok, bok!
Tko mi je još preostao. Vili! Vili? Daj nemojte me nasmijavat, taj mali bedilček če meni reć di raste kiki-riki…pih…no kaj sad, idem iskušat sreću.
Otišla sam u donji stan i ugledala kako sjedi za kompjuterom i igra neku igricu di se puca i ubija.
-E, kaj to igraš?
-Max Pain.-rekao je idalje neprekidno bulječi u ekran.
-Dobro jel to možeš malo prestat igrat i pogledat me.
-Evo, evo samo da sejvam.
To njegovo «sejvanje» potrajalo je 5 minuta, pa sam ja to iskoristila da skočim na WC jer mi je mjehur kipio.
Nakon što sam se olakšala, otišla sam natrag bedila Vilija.
-I jesi sjevo?-rekla sam već pomalo ljuto.
-Ne, ali evo sad ću samo da prođem ovu misiju. I nije sjevo nego sejvo.
-E nećeš proć tu misiju, nego ćeš odmah sjevat…no to sejvat i saslušat me 3 sekunde!-izderala sam se.
-Dobro evo!-stisnuo je pauzu, pa je sa mišem kliknuo na «SAVE», upisao nešto tipa «vili jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee» i ponovo kliknuo na malu ikonicu «SAVE»-evo sjevo sam kaj oćeš?
-Jel ti znaš di raste kiki-riki?-smješkala sam se.
-A ne ne znam, pa tolki debil nisam.
-Pa ajde genijalče reci; di raste kiki-riki?
-E pa neću ti reć.
-A zašto?-kipila sam.
-Zato!-mali gad nezna da «Zato» nije nikakav odgovor.
-Zato nje odgovor, a i vidim da ne znaš nego se samo praviš!-evo spustila sam se na razinu 7-godišnjaka.
-Ma daj se goni! Ja znam di raste kiki-riki!
-Ma naš kaj…joj…ako ja na poludim zbog tebe ne znam ko će!-ljutito sam se izderala na njega.
Vratila sam se gore, i zavalila u fotelju. Bila sam ljuta, bila sam poražena, bila sam…bila sam…ne znam. Kako to da nitko nezna GDJE RASTE KIKI-RIKI? Pa nije to najteža stvar na svjetu, za boga miloga.
...evo ljudi ako ste imalo pametni znali biste da sam cjelu ovu priču izmislila, osim prvog djela...neznam kaj mi je došlo samo sam pisala, i pisala sve što mi je dolazilo na pamet, prsi su samo letjeli po tipkovnici...evo ovo je moje prvo prozno djelo, i kako vam se sviđa...
...Šaljem pucu...
P.S.-Ne pišem novi post dok ne nakupim barem 43 komentara....
|